Čajanka s Cesarićem

Da bismo mogli suditi o nečemu, moramo najprije poznavati ono o čemu govorimo. Što Cesarić piše? O kome piše? Ili – kome piše? Kako piše? I zašto? Jesu li nam Cesarićevi problemi, nade i strahovi daleki ili se barem malo možemo poistovjetiti s njime? Imamo li možda neke iste snove?

Na sva su ova pitanja odgovore pokušali pronaći učenici 7. a i b razreda zajedno sa svojom učiteljicom hrvatskog jezika Marijetom Stevanović tijekom čajanke s Cesarićem. Na dekici i jastucima prostrtim po podu razgovarali su o najčešćim temama Cesarićeve poezije. Proučili su radove nastale tehnikom zatamnjene poezije (tzv. blackout poezije) te se dotaknuli najzanimljivijih dijelova Cesarićeva života. Usput su pijuckali čaj pripremljen u starom porculanskom čajniku i sladili se keksima. Na kraju nastavnog dvosata svatko je pročitao pjesmu prema svom odabiru. Neke su teme vječne i dotiču svakoga, poput ljubavi, rodnog kraja, života i smrti.

Ova je čajanka bila malo drugačiji pogled na poeziju – slatka, opuštena i lijepa. I, naravno, tek prva u nizu čajanki s našim dragim pjesnicima.