Posjet Gradu Heroju

23. i 24. listopada učenici 8.-ih razreda sa svojim su razrednicima u sklopu terenske nastave posjetili Grad Heroj – Vukovar. 

Cilj posjeta bio je upoznati učenike s vrijednošću Domovinskoga rata, posebice Bitke za Vukovar.

Očuvanje sjećanja od iznimne je važnosti ne samo zbog posrednog svjedočenja današnjih generacija o strahotama koje su se dogodile, već i za razumijevanje svijeta u kojemu živimo i koji gradimo.

Tijekom terenske nastave učenici su u sklopu Memorijalnog centra Vukovar odslušali nekoliko interaktivnih predavanja  te obišli sva važna memorijalna mjesta: Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, izložbeni postav u krugu Memorijalnog centra, Mjesta sjećanja – Vukovarsku bolnicu, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Spomen-dom Ovčaru, masovne grobnice na Ovčari, hangar Veleprometa, spomen-obilježje Kukuruzni put – Put spasa, ruševinu Borovo Commercea te crkvu sv. Filipa i Jakova.

Učenici su se upoznali i s kulturnim ustanovama u Vukovaru – Gradskim muzejom Vukovar (dijelom dvorca Eltz) – jedinstvenim muzeološko-galerijskim, znanstvenim i multimedijalnim centrom u kojemu se čuva i prezentira kulturna baština, element nacionalnog identiteta i kontinuiteta života na tome području; Muzejom vučedolske kulture, jednim od najznačajnijih lokaliteta eneolitika.

Imali su priliku prošetati središtem grada Vukovara, smještenog uz Dunav, ali i popeti se na Vodotoranj – simbol zajedništva.

Kućama su se vratili radosni zbog novih vrijednih spoznaja s porukama mira, slobode, tolerancije i vrijednosti suživota.

Više o njihovim dojmovima pročitajte u nastavku.

Maja Matotek, učiteljica hrvatskoga jezika

Grad – to smo mi

Kad kažemo riječ grad, mnogi će pomisliti na zgrade, bolnice, škole i ceste…

Nisu u krivu, sve to čini jedan grad. No, što je zapravo grad, i tko ga čini?

            Grad ne bi bio grad bez ljudi, bez djece koja pohađaju školu svaki dan, bez roditelja koji svaki dan idu po kruh i mlijeko. Svaki taj čovjek ima mjesto u gradu koji će pamtiti zauvijek.

Netko ima omiljeni kafić, netko klupicu u parku, a netko čak omiljeno mjesto na autobusnom kolodvoru.

Grad ne bi bio grad bez tih mjesta, bez ljudi…

Prođi jednu večer svojim gradom i osjećaj svakim novim korakom…

Sve ljude koje putom sretneš, svatko ima svoju priču, svoj razlog, svoje objašnjenje.

Što bi ti ljudi napravili za svoj grad u nevolji? Bi li ujutro otvorili oči i rekli: „Spreman sam!“? Ili bi se probudili uplašeni i pobjegli natrag u svoj strah?!

Svi živimo tako mirno, ne razmišljamo o ratu i opasnosti. Kako smo nezahvalni, sanjarimo o odlasku u daleke zemlje, privlačnije?

A tko će tada čuvati naš Grad?!

Zahvalnost je jedna od najbitnijih vrlina, uvijek nešto želimo, a često ne vidimo blago koje se nalazi pred nama. Jedno govorimo, drugo činimo.

Dan započinjemo školom, kada dođemo kući čeka nas ukusan objed, topao krevet, a tijekom noći čujemo zvuk automobila, ne oružja, niti plača.

Kada u školi slušamo o ratovima, nitko to ne shvaća ozbiljno.

Posjet u Vukovar mojim je prijateljima promijenio mišljenje i sliku koju su imali o prošlosti.

Kada su im roditelji pričali kako su živjeli u vrijeme rata, nisu im vjerovali.

„Vjerujete li sad kada ste vidjeli fotografije žrtava Domovinskoga rata? Pločicu s imenom svakoga čovjeka koji je ustao i sa strahom i suzama branio svoj grad?!“

„S improviziranim oružjem, u ratnoj svakodnevici, svakodnevnoj odjeći. Bez ikakvog iskustva stali su na crtu ne znajući hoće li preživjeti.  Borbama za život… ili smrt.“

Nas je strah umrijeti. Netko se boji pitati za pomoć sa zadaćom, kako bi tek onda mogli proživjeti takvu strahotu?!

Na svemu što imamo budimo zahvalni i spremni čuvati naš mir i svoju slobodu. Poštujmo i čuvajmo uspomenu za sve one koji su dali sve svoje onih dana za sve naše danas.

Marta Novak, 8.c