5. c s međimurskom popevkom!

Kada i zašto čovjek poseže za narodnom baštinom?
U kojim ga to trenucima „hvata“ nostalgija za rodnim krajem, ljudima, načinom života i oblicima kulture koji se uz njih vežu? Međimurski čovjek oduvijek je bio usmjeren na težak rad, odlaske u tuđinu, soldačiju…
Daleko od rodnoga kraja, posezao je za domačom reči, popevkom, plesom i
običajima koji su mu pomagali u razdvojenosti od dragoga falačeca zemlje.
Međimurska popevka odlikuje se tankoćutnošću, dubinom duše, istančanim
osjećajem za čovjeka i kraj vjerno preslikavajući senzibilitet ljudi našega kraja. Bogata melodijom, specifična je po molskoj strukturi zasnovanoj na pentatonskoj ljestvici. Najobuhvatnije je i najjednostavnije pratila i prenosila životna iskustva, spajajući ljubav mladića prema djevojci te djevojke prema mladiću s prikazom međimurskoga pejzaža, stihovima spajala gornji i donji kraj Murom i Dravom.
U poratno vrijeme poslužila je kao dokaz da Međimurje pripada Hrvatskoj, a ne Mađarskoj. Bilježeći se stoljećima, inspirirala je i poznate svjetske skladatelje poput Mozarta i Beethovena. Također, da je međimurska narodna pjesma „Vjutro rano ja se stanem“ poslužila Haydnu za austrijsku himnu Carevka (Gott erhalte), malo je kome poznato.

Čuvarica međimurske popevke Elizabeta Toplek Teta Liza često je znala
mladima poručiti nek čuvaju domaču reč kaj srčece greje. Najleži se zgubiti v modernimi cajti, a vi mlodi imate ve vnogo toga za kaj se morete prijeti.

Ponukani njezinom porukom članovi Radijske grupe OŠ „Petar Zrinski“ Šenkovec s učenicima 5. c razreda izveli su kolo „Klinček stoji pod oblokom“ u pratnji harmonike!