„Afrika- dom najljepših dječjih pogleda i duša“

Zanimljivo predavanje u petak 19.studenoga povodom Međunarodnog dana djeteta održala je fotografkinja Martina Strahija, neumorna svjetska putnica koja je već četiri puta volontirala u Africi, pomažući djeci i potrebitima.

Učenicima 7.c razreda suradnjom razrednice Jasminke Jakšić i knjižničarke Lidije Toth, približila je život djece u Tanzaniji, posebno život u sirotištu u “Školi i domu sv. Franje Asiškog” gdje je pomagala, učila i živjela s bolesnom i napuštenom djecom. Čuli smo neobične i strašne priče, primjerice od ukupno 325 djece, 130 su albino djeca (djeca bijele puti), 15 slijepih, 15 gluhonijemih i 10 bez pojedinih dijelova tijela.

 Iz takvih priča naša gošća je ipak izvukla poticajne misli, poput “Tanzanija je dom najrazličitijih kultura i najljepših pogleda i duša!“, a učenici su se osvijestili te osjetili zahvalnost za ono što imamo i što često prihvaćamo kao normalno, roditeljsku brigu i ljubav.

Zahvaljujući učiteljici Martini Košćak, neki od učenika izrazili su svoje ideje i razmišljanja o ovom posebnom predavanju.

Evo razmišljanja naših učenika:

Najzanimljivija činjenica mi je bila to da kuću grade od kravljeg izmeta te ih grade samo žene. Zgrozilo me što su neki ljudi ondje spremni ubiti nevinu djecu samo zbog novca i sreće koja se ne garantira, ali vjeruje se  da ćeš je postići ako nekome daruješ primjerice, ruku albino djeteta. Razlika koju sam primijetila između nas i djece u Africi jest ta da si oni međusobno pomažu i dijele stvari više nego mi. Iako nemaju ista prava kao mi, širok osmijeh od uha do uha im svakodnevno krasi lice.

Magdalena Trupković, 7.c

Iznenadilo me kada je naša gošća pričala kako je svakom djetetu dala samo jedan bombon (kojeg dobiju jedanput na godinu), a jedno dijete ju je pitalo želi li barem pola. Drago mi je čuti da si svi međusobno pomažu i sve što rade, rade s veseljem uz pjesmu i ples. Divila sam se jednoj djevojčici s prezentacije koja nema ruke, a piše čak ljepše od mene.

Mia Vinković, 7.c

Na satu razrednika mi je bilo zanimljivo i neke su me stvari iznenadile. Lijepo je bilo vidjeti djecu koja se zajedno druže i plešu te pomažu jedni drugima. Njihovi osmjesi kada su prvi puta u životu vidjeli tempere i slikali njima je nešto posebno. Mislim da je potrebno da se više ljudi iz svijeta uključi kako bi se pomoglo toj djeci iz sirotišta.

Ema Kranjec, 7.c

Djeca u Africi žive drukčije od nas. Kod njih nema tehnologije, u školi nemaju pametne ploče, laptope, mobitele i slično. Žive u kućama koje sami izgrade od blata, pepela i kravljeg izmeta. Svake nedjelje idu u crkvu i tada obuku novo i čisto jer na taj način pokazuju poštovanje i ljubav.

Tarja Novak, 7.c